Restoran Galeb ili veliko razočarenje


Moram da vam ispricam sa čime sam se juče susrela…
Moj partner i ja smo pre neko vreme kupili ponudu preko popusti.com (preko kojih smo i do sada kupovali bez zamerki) 480 din umesto 1200 din za mešano meso za dve osobe u restoranu Galeb! Uživajte u obilnim porcijama! Popust 60%!
Lokacija: Vučićev prolaz 2, kod okretnice autobusa 55 na Zvezdari
Opis ponude: Vešalice, ražnjici, ćevapi, kobasice, pljeskavice – meso sa roštilja toliko je ukusno da bi ga mnogi od nas mogli jesti – stalno!
 
Došli smo na okretnicu 55-tice i moj partner mi je pokazao da smo našli taj restoran Galeb bez muke. Ono što nisam očekivala, kada sam kupila kupon je da se nađem pred šalterom Fast Food-a. Razočarana, potražila sam očima gde bismo mogli da sednemo, jer nisam verovala da će nam porciju mesa (oval) servirati u nekoj nazovi bašti preko puta ulice gde su ljudi jeli pljeskavice u papiru. Dakle, šalter i baštu za serviranje jela deli ulica gde prolaze kola! Levo od šaltera smo ugledali neke ljude koji su sedeli ispred nekih vrata i pili pivo. Činilo nam se da su deo osoblja koje duvani i pije ispred lokala. Prošetali smo malo (da se oporavimo od šoka i dogovorimo da li smo spremni da ipak iskoristimo kupon) i vratili se na šalter. Tamo nije bilo nikoga. Trupkala sam nestrpljivo prstima po limu ne bih li dala neki zvučni znak da čekam uslugu. Posle dobrih 10min stajanja, kada nisam obraćala više pažnju, pojavila se neka žena. Upitala sam: da li je ovo restoran Galeb za koji imam kupon, ona je odgovorila da je nova i da ne zna o čemu ja pričam. Okrenula se i doviknula koleginici, na šta joj ova odgovorala da imaju tu akciju i rekla nam da odemo levo od šaltera uz stepenice gde je restoran. Pao mi je kamen sa srca kada sam saznala da ima nešto još… ono što nismo znali je: Gde su te stepenice? Zaputili smo se čak na parking mesare pored njih i naišli smo na rešetke. U povratku, skoro rešeni da odustanemo, moj saputnik spazi stepenice. Ispred vrata (gde bismo trebali da prođemo) su sedeli, gore pomenuti. Dovoljan razlog zašto ih ja nisam videla.

Enterijer restorana i konobarica
Popeli smo se uz stepenice (gde je rukohvat bio mastan) i sam prizor nas je šokirao. Malo mestašce, sa vidljivom nehigijenom. Ugledali smo sto u ćošku i krenuli ka njemu. U stopu nas je pratila konobarica, ili šta je već ono bilo. Nismo ni seli, ona je krenula u priču sa nama. Pokazala sam joj svoju privatnu cedulju na kojoj je bio zapisan broj kupona, koju je ona uzela u ruke (mislila sam samo da pogleda) i posle razgovora odnela sa sobom. Nekoliko puta sam joj napomenula da nismo mogli da ih dobijemo telefonom, što je ona bez obrazloženja preskočila. Rekla je da piće nije uračunato u kupon, da to posebno plaćamo (što je uredu napomena, ali već smo znali kada smo kupovali kupon) i da moramo da sačekamo dok se hrana spremi. Naručili smo dve koka-kole sa ledom bez limuna. Ona je rekla da nam ne treba led jer je kola baš hladna (ne znam zašto je ona procenjivala kolinu hladnoću koju ću ja da pijem?!), ali ako nam bude treabla ona će doneti, ali ne zna kako? I pogledala u mog partnera. On joj je predložio nekoliko kockica da stavi u čašu i donese uz, kako bismo se sami služili. (Naravno da se to nije dogodilo!). Tek po “dogovoru” ona je otišla i bukvalno nas pustila da sednemo. 
Stolnjak - sa masnim mrljama i mrvama
Krenula sam da smestim torbu na stolicu u ćošku i usledio je sledeći šok. Nož sa polomljenom čačkalicom na podu, na vrlo vidljivom mestu ka zidu (kao što i sami možete videti). Konobarica je nekoliko puta bila u blizini noža ali ni jednom (do kraja ove priče) nije podigla i odnela. Sedeli smo i osmatrali blago očajni enterijer dok su u pozadini se čuli zvuci sa kasetofona i televizora u isto vreme! Naš stolnjak je bio skoro ceo umašćen. Ni drugi nisu bili manje umašćeni, gledala sam. Da pojasnim. Stolnjak, sem što je gužvav i ima mrve od lepinje ima i masne fleke, svuda. Na njemu se nalazio set ulje, sirće, so i biber. Ceo mastan! Toliko da nisam rukom htela da ga pomerim, nego sam tražila nešto čime bih to uradila.
Nož i ostala prljavština na podu
Konobarica se pojavljuje i servira jelo drugom gostu koji je sedeo dijagonalno od nas. Dolazi potom do nas i servira nam koka-kolu ali od 0,5l!! Da ne pominjem bez leda. Pitala nas je da li nam je dovoljno hladna flaša kole ili da ode po led. Nismo imali želju da joj objašnjavamo značajnost leda u piću. Kada je otišla spazila sam na najvećem stolu (odmah iza mene) da stoje dva daljinca, jelovnik i novine. Uzela sam da pogledam šta sve imaju na meniju i koliko ćemo platiti ove kole od pola litra. Nigde nisu zavedene te količine. Cena 0,25l je 100din.
Dok smo čekali našu porudžbinu, onaj gost što je već jeo svoju porciju, ustaje i doziva nas. Zamolio nas je da mu pripazimo dok on ode do toaleta (tada sam saznala da neobeležena vrata u mojoj pozadini su ustvari vrata od toaleta). Kada je zatvorio vrata za sobom, pogledali smo šta čuvamo. Na njegovom stolu i okolo nije bilo ništa sem hrane. Mi smo čuvali hranu!
Netaknut oval mesa
Stigla je i naša hrana posle nekog vremena. Ne mogu tačno da preciziram koliko je prošlo. Na sto je servirala oval sa mesom i dve lepinje ispod kojih je bio escajgi u salvetama. „Lepinje se naplaćuju takođe“ rekla je konobarica „Ja sam mislila da ne možete jesti meso bez hleba pa sam vam na svoju ruku donela“ pogledali smo je i zahvalili se. „Jel´ vam treba još nešto?“ Uljudno je upitala. „Tanjiri?“ upitao je moj partner. „Uredu. Sada ću da vam donesem.“ Okrenula se i otišla. Vratila se sa jednim tanjirićem u kome je bio pomfri (u svakom normalnom restoranu to bi bila porcija za jednoga) i još dva (takođe mala) tanjira za nas. Pogledali smo se međusobno i rešili da prećutimo. Na ovalu je bilo sledeće: dve pljeskavice (standardne za hamburger u fast food-u), dva (ne tako velika) ćevapa, dva bela mesa na roštilju, dve vešalice male, dve kobasice, krupno sekcan crni luk i dve polutke paradajza (ovo je valjda dekoracija). Ne mogu reći da je meso imalo loš ukus, jer je bilo – recimo ok, ali ću reći da je to daleko od ponuđene ponude i da nisu iste veličine ta dva primerka istog mesa.
Dok smo mi završavali obrok, konobarica je ugošćavala sledeće goste i uz uslugu konobarisanja ugovarala sebi drugo radno mesto (na drugoj lokaciji). Hteli smo da krenemo, ali nismo mogli da je dozovemo. Kada je konačno došla, sva opravdano ushićena posle dogovorenog posla, tražili smo da nam naplati koliko smo dužni. Kada je ugledala u posudi za lepinje nepojedenu celu jednu (od dve) lepinje, odmah je krenula da kuka kako ne zna šta da radi sada kada smo pojeli samo jednu umesto očekivanih dve, takođe i kako da nam to naplati. Rekli smo joj da je to njen posao i da mi ne znamo kako će ona naplatiti, da odluči sama. „Dve koka-kole 200dinara, jedna lepinja od dve... huh... uh... pa... hajde 50dinara. To je ukupno 250dinara.“ Dali smo joj 500din i trebalo joj je neko vreme da smisli kako da nam vrati kusur. Vratila je sve po pedesetice (valjda da se ne zbuni). Pošto smo se raskusurali rekla je da će sto raskloniti posle, kada odemo!! Tako da smo otišli ubrzo potom a da nam niko nije tražio da negde potpišemo da smo iskoristili kupon, broj lične karte i tako to. Kao da smo bili prvi i jedini do sada koji su došli preko kupona pa nisu znali šta sa nama. Napojnicu nam ni u jednom trenutku nije palo na pamet da damo. Verujem da razumete i zašto.

Sve u svemu neslavno, šokantno i razočaravajuće... ovde se sigurno nećemo vraćati! Ali ćemo i dalje kupovati preko popust.rs ali sa više obazrivosti i pred informacija šta kupujemo.
P.S. Sve fotografije možete pogledati i krupnije klikom na iste.

Nastavak priče o džentlmenima / Continuing about a gentleman



Kada sam objavila post o džentlmenima, ni sama nisam verovala da postoje van moje okoline. Juče sam se razuverila! Ušla sam u autobus na drugoj stanici od početka rute.  Neki mladić, slobodna procena ispod trideset godina, je sedeo na mom omiljenom mestu. Pored njega, do prozora, je bilo slobodno. Malo sam se snebivala jer je to mesto po samom dizajnu autobusa najskučenije, pa je često i prazno. Ipak sam pokazala rukom ka mestu, kao propratni signal da želim proći, i upitala:
„Jel´ slobodno?“
„Evo sedite ovde, ja silazim na sledećoj.“ Reče mladić i ustade.
Dok sam sedela, a i koji minut duže, vrtela sam iznova njegovu rečenicu u glavi. Da li je on meni stvarno persirao? Zašto je ustao toliko pre stanice? Da li džentlmenstvo stvarno postoji? I krucijalno pitanje: Koliko ih još ima u gradu, državi, kontinentu, planeti Zemlji?
Ako postojite, molim vas da podčinite znanjem one koji to nisu...
p.s. puno se zahvaljujem nekim osobama koje ne bih imenovala sada jer se plašim da slučajno izostavim nekoga. Znam da se ne znaju da o njima pišem, jer im je to normalno ponašanje. Samo da pomenem bar nekoliko imena: Aleksandar V., Veselin D., Ivan M., Bojan M. i imena se dalje nižu...

***

When I published a post on the gentleman, even I did not believe that there exist outside of my environment. Yesterday I undeceive myself! I entered the bus at the second stop of the route. A young man, free estimates under thirty years old, was sitting at my favorite place. Next to him, to the window, it was free. I was a little hesitate because it is a place in the most confined part of bus design, and is often empty. But I showed the hand to the place, as additional signal that I wanted to go, and asked:
"Is it free?"
"You may sit here, I get off on the next." Said the young man and stood up.
While I was sitting, and a minute longer, I revolved again and again his sentence in my head. Did he really respects me? Why do he got up so before his station? Do gentlemen really exist? The crucial question: How many are there in the city, state, continent, planet Earth?
If you exist, please submit to knowledge of those who are not gentlemen...
P.S. A lot to thank some people who I would not mention now, because I’m afraid to accidentally leave out someone. I know they do not know that I write about them now, because this is normal behavior for them. Just say a few names: Aleksandar V., Veselin D., Ivan M., Bojan M. and names continue...

Gde su Gospoda? / Where are Gentlemen?


Romantika je nestala, trebamo li se odreći i gospodstva? Da li smatrate da ste vi (muškarci) samo deo ljudske vrste i da ne trebate biti fini, zavodljivi, pažljivi, slatkorečivi i osvajači? Ne slažem se sa time. I ne verujem da sam u manjini. (govorim kao jedinka ljudske vrste a ne kao predstavnik ženskog roda). Verujem da i sami znate to ali da niko ne želi biti drugačiji, ne želi da se izdvaja i pokaže svoju mekšu stranu srca.
Uberite cvet sa nečije ograde i poklonite ga prvoj prolaznici, makar ona imala preko šestdeset godina ili manje od deset. Vratite gospodstvo u vama. Budite heroj sa filma. Ne košta ništa. Kada uđete u prodavnicu, nasmešite se prodavačici makar od nje dobijali samo munje. Ovo će vas naučiti kako da razgalite, omekšate, ženska srca i prepoznate ljubav kada je sretnete.
U javnom prevozu vidite preslatku devojku i osetite trnce simpatije prema njoj. Šta ćete uraditi? Gledaćete je diskretno upijajući svaki delić njene pojave i sačekati da dođe vaša stanica za silazak. Šta dalje? Pa ništa. Izaći ćete iz prevoza i nastaviti svojim putem misleći kako je dan započeo lepo i nemisleći da ste mogli uraditi više. Mislite da vas vaša srodna duša, žena vašeg života, čeka na idealnom mestu u idealno vreme kada ste puni snage i hrabrosti da joj priđete? Ne. Možda ste je upravo propustili. Skupite snage onda kada je prilika pred vama i uradite nešto. Budite gospodin i priđite joj. Kod sebe imate sigurno neke novine koje ste čitali dok ste čekali prevoz. Odcepite prazan deo i napišite svoj broj mobilnog sa imenom. Ispod toga možete staviti trenutni datum i broj autobusa, kako bi i posle dva dana premišljanja da li da pusti poruku ili ne, znala o kome se radi. Možete još nešto dodati (npr. simbol neki, smajli, cvetić...) kako biste dali lični pečat. Presavite papir i pri izlasku iz prevoza, dođite do nje, uputite joj neki romantični kompliment (npr. „Imate lep osmeh koji me ostavlja bez daha.“ ili „Vaše oči su me skamenile, pa sam mislio će slova bolje govoriti od mene.“). Žene (ženski rod) vole pažnju, poštovanje i detalje.
Možda se neće ništa dogoditi jer je i ona kukavica i plaši se da odgovori na vaš smeli korak. Ako i ne odgovori, život ide dalje. Nikako ne trebate tu stati. Zar je jedan poraz znak da nikada nećete uspeti? Ko može predvideti budućnost? Verujte u sebe! Aleksandar Veliki je tako osvojio skoro ceo svet. Veliki osvajači su imali sve dok su verovali u sebe i svoja dela. Dok nisu postali gramzivi, ali o tome neki drugi put.
A bojite li se uspeha? Šta ako ipak se javi? Šta dalje? Razmišljajte džentlmenski i samouvereno. Osvojili ste jednu „bitku“. To je valjda garancija za dalji uspeh.  
Opustite se i prepustite. Uživajte u ljubavi...

***

Romance is gone, should we give up nobility too? Do you think that you (men) are just part of the human race and you do not need to be nice, seductive, careful, overly kind and conquerors? I don’t agree with it. And I don’t believe I’m in minority. (I speak as an individual human and not as a representative of the female) I believe that you know it but nobody wants to be different, doesn’t want to stand out and show his softer side of the heart.
Pick a flower from someone's fence and give it to the first female passers-by, even if she had more than sixty years of age or less than ten. Return gentlemanly in you. Be the hero of the movie. It costs nothing. When you enter the store, smile at the female seller even if of her received only thunder. This will teach you how to melt women's hearts and recognize love when you meet.
In public transport you see a sweetest girl you ever met and feel affection for her. What will you do? You'll absorbing discrete every bit of her occurrence and wait your get off station. What next? Well, nothing. On exit you will continue on your way thinking that the day started nice and unthinking that you could do more. You think your soul mate, a woman of your life waiting for you in an ideal location in an ideal time when you are full of strength and courage to approach her? No. Maybe you just missed her. Collect power when the opportunity is in front of you and do something. Be the gentleman and approach her​​. You always have a certain newspapers have been read while you're waiting for transport. Break away empty part of the paper and write your mobile number with the name. Below that you can put the current date and bus number, so that after two days of hesitation whether to let the message or not, know who the person is. You can add something else (eg a symbol, emoticon, flower ...) to give a personal touch. Fold paper and when leaving the transportation, approach her​​, tell her some romantic compliment (eg "You have a beautiful smile that left me breathless." or "Your eyes made me petrified, so I think the letters speak better than me."). Women love the attention, respect and details.
Maybe nothing will happen because she is a coward and afraid to respond to your brave move. If you do not get answered, life goes on. You should not stop there. Is a loss a sign that you will never succeed? Who can predict the future? Believe in yourself! Alexander the Great conquered almost the whole world. Great conquerors have had all as long as they believed in themselves and their actions. Until they become greedy, but about that some other time.
Are you afraid of success? What if she call? What next? Think like a gentleman with confidence. You have won a "battle". It's probably a guarantee for future success. 
Relax and let yourself. Enjoy the love...


Gde je nestala Romantika? / Where is Romance?


Game of thrones - Khal Drogo and his lovely khaleesi Deanerys

Ko je ukrao romantiku? Da li se izgubila negde vremenom? Da li smo je mi izgubili? Da li iko više zna pravo značenje reči romantika? Plašim se da ne znamo. Devojke gledaju limunada filmove (romantične komedije) i na kraju s uzdahom kažu: „Kada i gde ću ja naći ovakvog čoveka?“ Ako se ne potrudimo, odgovor je: NIKAD I NIGDE! Da li se ijedna pitala da li ga je možda već upoznala a da to nije ni znala?
Da li ste sve ubeđene da ovi ljudi o kojima se snimaju filmovi više nepostoje? Mislite da su samo urbane legende? Ne slažem se s vama u potpunosti. Znam da ste sve u jedan glas odmah po čitanju rekle DA ali isto tako mislim da ima tananih glasića koje je bilo sramota da kažu ne, samo zato što su u manjini.
Da li smatrate da vi ustvari ne želite da osetite romantiku? Plašite se da nečija slatkorečivost je  ustvari samo obmana kako bi vam srušio zid emocija i povredio vas. Plašite se da će boleti, da nećete nikome posle njega verovati i da se nikada nećete oporaviti. Pa zašto onda verujete u ljubav na prvi pogled, zašto verujete da ste dobrog izabrale kao doživotnog saputnika i da ćete moći s njime do kraja svog života biti u dobru i zlu? Zašto ako su svi loši? Ako im se ne treba verovati? Ako će vas povrediti? Da bi okusili pravu ljubav nekada moramo priložiti i par žrtava, par slojeva svog srca. Srce je jako i svakim porazom ono ojačava i biva još jače. Svakom razotkrivenom muškom obmanom, upoznaćete bolje muškarce i tako ćete skrojiti model svog izabranika. Ne srcem, ne fizičkim izlgedom, ne finansijama, ne zajedničkim odabirom muzike već zajedničkim kvalitetima. Kada pokuša da vas zavede i njegova predstava bude uspešna ali ne kao podla obmana već kao veo ljubavi i kompatibilnosti. Tada ćete znati šta je Romantika! A pre svega treba da počnete da cenite ljude oko sebe, svakog pojedinačno. Nikada se ne zna gde čeka neko baš na tebe...

 ***
Who stole the romance? Is it lost somewhere in time? Did we lost it? Does anyone know the true meaning of the word romance? I’m afraid not. Girls watching romantic comedies, and at the end said with a last breath: When and where will I find such a man?” If you can not make an effort, the answer is: NEVER AND NOWHERE! Does no one wondering if she already met him and didn’t know it?
Are you convinced that these people in movies are non-existent anymore? Do you think they are just urban legends? I do not agree with you completely. I know you all with one voice, immediately after the reading of said YES but I also think there are a tiny little voice that was ashamed to say no, just because they are in the minority.
Do you think that you really do not want to feel the romance? Are you afraid that someone's oiliness is in fact only a delusion to make you broke your wall of emotions and hurt you. Are you afraid it will hurt you, not to trust anyone after him and will never recover. So why do you believe in love at first sight, why you believe you have chosen a good companion for life and that you can be with him for the rest of yours life in good and evil? Why if they are all bad? If they are not to be trusted? If they hurt you? To taste the true love we have to attach a pair of victims, pair layers of your hart. The heart is strong and every defeat it strengthens and becomes even stronger. Each man's deception revealed, get to know them better and so you tailor your ONE AND ONLY! Not with a hart, not by physical appearance, not finance, not with same selection of music, but with common qualities. When he try to seduce you and his performance is successful but not as an outrageous delusion but as the veil of love and compatibility. Then you'll know what a ROMANCE is! And above all you should start to appreciate those around you, individually. You never know where someone is just waiting on you...